tehnozena
22.01.2007., ponedjeljak
dojenje i pušenje
|
«Dojite li, znači da ste jedini izvor hrane svome djetetu, a vaše je mlijeko onoliko hranjivo koliko vi jedete hranjivih tvari. UPOZORENJE: Jedno je alkoholno piće na dan dovoljno da uspori djetetov motorni razvoj i može ga kočiti u učenju puzanja i hod. Također, znajte da nikotin iz cigareta može kroz mlijeko ući u djetetov organizam, smanjujući količinu kisika u njegovoj krvi i povećavajući krvni tlak.» Earl Mindell, «Biblija zdravog djetinjstva», str. 121 (Mozaik knjiga) Za svaki sam slučaj počela citirajući stručnjaka. Već mi danima ne izlazi iz glave izjava da je bolje dojiti i pušiti nego uopće ne dojiti. Barem danas svi znamo da se u cigareti nalaze otrovi (teški metali, radioaktivne tvari), čak i ako nismo pročitali niti jedan članak o tome (pa, piše na svakoj kutiji cigareta). Znamo da je i dojenje najbolje za dijete, ali ako žena ne može dojiti danas na tržištu postoje visokokvalitetni dojenački pripravci kojima se osigurava pravilan unos svega potrebnoga u organizam bebe. Nije mi jasno što beba dobiva pijući majčino mlijeko s nikotinom, umjesto (kad već majka ne može prestati pušiti) pripravka koji tog otrova nema. Ne mislim ni da je mlijeko hipotetične mame koja se hrani u restoranima brze prehrane i pije samo gazirana pića išta zdravije. Dojenje je stvarno nezaboravno iskustvo i za majku i za dijete, ali i vrlo odgovorno. Dojilja treba jako voditi računa o tome čime se hrani, što pije i - ne smije pušiti, piti alkohol niti se drogirati. Jedino tako dojenje ima smisla. Najsmješniji su mi argumenti trudnica i dojilja koje puše kako su i njihove majke to radile, pa vidi njih. Pa, moja mama nije imala mlijeka, ja sam pila pripravak i – vidi mene! A tek ono: bolje da majka puši i da je mirna nego da ne puši pa je živčana. To je, kao, gore za bebu. Što bi onda trebale alkoholičarke ili narkomanke? Isto nastaviti sa svojom navikom, jer su bez nje – živčane. Jedina je razlika što se štetne posljedice pušenja u trudnoći i tijekom dojenja ne vide tako lako i brzo kao kod drugih ovisnosti. No, neću sad i o tome. Sve se može pročitati na internetu, u knjigama i časopisima. Samo se pitam, kao mama, što je majka koja puši spremna učiniti za svoje dijete ako se barem za vrijeme trudnoće i dojenja ne može odreći – cigarete? |
10.01.2007., srijeda
put u nepoznato
|
Igrom sudbine, pukom slučajnošću ili zapravo statističkom vjerojatnošću zaredalo se u nas u kratkom razdoblju poveći broj stradavanja pješaka na cestama. I čitam danas u novinama komentar novinara koji kaže kako tek kad policija i sudstvo pritisnu, možemo očekivati promjene. Iako se slažem i s tim, jer je činjenica da kod nas uhvaćeni pijanci za volanom iznova pijani sjedaju za volan, da ljudi hladno voze bez vozačke i s neregistriranim (i neispravnim) vozilima i tome slično, posebna stavka u cijeloj toj tužnoj priči su i naše hrvatske ceste. Put putujem... Jer, eto, vozeći kasno navečer praznom karlovačkom (Starom karlovačkom) ne poštujem ograničenje 40 (ako se niste nikada vozili, dotična je cesta uglavnom - ravna), a da se slučajno zatekne na njoj koji pješak ne znam bih li ga vidjela na vrijeme. Vjerojatno bih, jer sam oprezna, ali evo u kakvom je stanju ta cesta koja je alternativa autoputu ZG-KA, i kojom se voze svi koji stanuju u Lučkom, Stupniku, Kerestincu, Rakovom Potoku, Jastrebarskom itd. Značajan je to broj ljudi, infrastruktura je, otkad je cesta napravljena, narasla valjda 100 posto jer nekada tu nije bilo ničega: dakle, nema pločnika gotovo nigdje, nema rubnog kamena, nema žute ili bijele rubne linije, nema mačjih očiju, na velikom dijelu nema rasvjete a tamo gdje je ima samo je s jedne strane i to vrlo slaba, nema posebnih trakova za skretanje nego bilo tko bilo kad na bilo kojem dijelu te ceste može odlučiti skretati lijevo ili desno... I, naravno, nije nikad preasfaltirana nego krpana iznova i iznova (da mi bar netko objasni tu ekonomiju po kojoj je jeftinije svake godine krpati nego jednom pošteno ponovno asfaltirati), a tijekom cijele godine stalno nešto kopaju. To je županijska cesta, isto kao i jedna druga u drugome smjeru koja je na dva dijela potpuno pukla jer se ta dva zavoja nalaze na klizištu. Na jednom zavoju su taj puknuti dio ponovno asfaltirali (prije dva mjeseca) i sad je ponovno pukla cesta na pola!!! Ni na toj cesti nema pločnika, niti rubika, niti rasvjete, niti mačjih očiju... I naravno da je onda ograničenje 40!!! To je naše rješenje. Kako nitko ne može voziti 40 stalno (ja toliko vozim samo u blizini škola i to kad vidim puno djece u blizini; a ne ljeti ili kad primjetim ljude na cesti), onda dobivamo savršenu situaciju: pješaci nisu sigurni, vozači nisu sigurni, a policija kad god hoće može zaraditi. Hvatajući luđake koji voze čak 70 na sat! |
04.01.2007., četvrtak
posvojenje
|
Nešto me već duže vrijeme užasno nervira: kada god novine pišu o poznatim osobama i njihovoj djeci (Jolie-Pitt, Bobanovi, Meg Ryan, Madonna, Kidman-Cruise) ne izostavljaju (baš nikada!) napisati; "Taj i Taj i njegovo POSVOJENO dijete", "Nikol Kidman i njezina posvojena kćerka"... Zašto? Što je njima?! Dijete možeš roditi, a možeš i posvojiti. U trenutku kada ga rodiš ili kada ga posvojiš, ono postaje tvoje. To je Kidmaničino dijete, odnosno djeca, a ne posvojena djeca... užasno mi je to ružno. Druga je stvar što se u svijetu događa s fenomenom posvajanja. Svi posvajaju! Hollywood je uspio taj predivan čin pretvoriti u modu. Nadam se ipak da činjenica da svi to čine, nema veze s kasnijim roditeljstvom; odnosno da iako izgleda kao hir, da te poznate osobe ipak ozbiljno shvaćaju svoju novu ulogu. Najsmješnije mi je, pak, što ovi naši šoubiz novinari naše poznate sada redovito pitaju bi li posvojili dijete, na što oni spremno odgovaraju da bi. Mislim da čak i odgovor na to pitanje zaslužuje više razmišljanja i poštovanja, kada ga već oni koji ga postavljaju tako lako izbacuju s usana. |